Indo-European Homeland and the Indo-Europeans

Jedan jako dobro organizirani blog o radjanju civilizirane Zemlje, kretanjima populacije i njihovih proto-jezika (urheimat).
Thanks a lot!

Cradle of Civilization

Indo-European Homeland

Modern linguists have placed the Proto-Indo-European homeland in the Pontic-Caspian Steppe, a distinct geographic and archeological region extending from the Danube estuary to the Ural mountains to the east and North Caucasus to the south.

The Neolithic, Eneolithic and early Bronze Age cultures in Pontic-Caspian steppe has been called the Kurgan culture (7000-2200 BCE) by Marija Gimbutas, due to the lasting practice of burying the deads under mounds (“kurgan”) among the succession of cultures in that region. It is now known that kurgan-type burials only date from the 4th millenium BCE and almost certainly originated south of the Caucasus.

Horses were first domesticated around 4600 BCE in the Caspian Steppe, perhaps somewhere around the Don or the lower Volga, and soon became a defining element of steppe culture. Nevertheless it is unlikely that R1b was already present in the eastern steppes at the time, so the domestication of…

View original post 6.767 altre parole

PRVI DOKUMENTI SVJEDOČE O PORIJEKLU HRVATA

 Trnovit put hrvatske etnogeneze i rasprave o porijeklu Hrvata

Više od jednog stoljeća povjesničari i filolozi bilo u Hrvatskoj ili u Svijetu pokušavali su objasniti da porijeklo i ime nase populacije ima ne-slavenski korijen. Različite teorije koje imaju ponajviše kredibiliteta su bile te da smo porijeklom Goti, a zatim lranci.
H. Heger, u svom djelu “Les pays croates du Vile au XIIe siècle“ jedan važan primjer teorije koja traži ne-slavenske tragove hrvatskog naroda i gdje čitamo: “Nositelji imena očiglednog iranskog porijekla, ime čije su kasnije potvrde, počevši od VI. stoljeća prije Krista, dopustilo nam je da pretpostavimo migracije iz unutarnjih granica istočnog djela Ahemenidskog Carstva od Kavkaza do blizine Dane-sarmat , na ušću rijeke Don (II-III stoljeće prije Krista), Hrvati su doselili bijegom od Gota i ispred Huna (375), sjeverno od Karpata, […].

Povijesni pregled: Nastajanje Hrvatske (1)

Kao što znamo,  ime Hrvati se pojavljuje sredinom devetog stoljeća na području današnje Dalmacije, a o tome svjedoči Konstantin Porfirogen  u svom tekstu o upravljanju carstvom (pisanom oko sredine desetog stoljeća) gdje je rekao kako su Hrvati (zajedno sa Srbima) bili dio drugog “vala” Slavena koji su silazili na balkanskom poluotoku tijekom vladavine Heraklija (610-41) 23. Novopridošli slaveni su ispred Avara koji su u Konstantinovo vrijeme i dalje živjeli i dobili ranu kršćanstvo izravno iz Rima. U traženju potvrda ranog kršćanstva hrvatske-slavenske populacije možemo pročitati u pismu pape Agatona (678-681). Papa u redundantnom popisu novih avanturističkog biskupskih konferencija koje su osnovane ili obnovljene, također spominje Slavene, a i da je to već moglo postojati krajem sedmog stoljeća. (izvor : Francia e Chroatia nel IX secolo – Francesco Borri)

(Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su s njim sklopili ugovor u kojem su se obvezali da neće napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar. izvor: Wikipedia)

Papa Agaton i Hrvati

Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su s njim sklopili ugovor u kojem su se obvezali da neće napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar.

„U to su vrijeme ovi Hrvati imali Porgu za svog arhonta (kneza). Ova zemlja u kojoj su se naselili sami isti Hrvati, bila je u prijašnje vrijeme pod upravom cara Rimljana, pa se zbog toga u zemlji ovih istih Hrvata nalazi palača i hipodromi cara Dioklecijana, još sačuvani u gradu Saloni, blizu grada Splita. Ovi kršteni Hrvati ne žele ratovati protiv tuđih zemalja, izvan granica svoje zemlje, jer su primili neku vrst proročanskog odgovora i zapovijedi rimskoga pape, koji je u vrijeme Heraklija, cara Bizantinaca, poslao svećenike pokrstio ih. To je stoga jer su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u ime svetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istoga rimskoga pape primili blagoslov za taj čin, a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci pošli u rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tada će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dat će im pobjedu.”

(De administrando imperio, 31)