Kao što znamo, ime Hrvati se pojavljuje sredinom devetog stoljeća na području današnje Dalmacije, a o tome svjedoči Konstantin Porfirogen u svom tekstu o upravljanju carstvom (pisanom oko sredine desetog stoljeća) gdje je rekao kako su Hrvati (zajedno sa Srbima) bili dio drugog “vala” Slavena koji su silazili na balkanskom poluotoku tijekom vladavine Heraklija (610-41) 23. Novopridošli slaveni su ispred Avara koji su u Konstantinovo vrijeme i dalje živjeli i dobili ranu kršćanstvo izravno iz Rima. U traženju potvrda ranog kršćanstva hrvatske-slavenske populacije možemo pročitati u pismu pape Agatona (678-681). Papa u redundantnom popisu novih avanturističkog biskupskih konferencija koje su osnovane ili obnovljene, također spominje Slavene, a i da je to već moglo postojati krajem sedmog stoljeća. (izvor : Francia e Chroatia nel IX secolo – Francesco Borri)
(Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su s njim sklopili ugovor u kojem su se obvezali da neće napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar. izvor: Wikipedia)
Papa Agaton i Hrvati
Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su s njim sklopili ugovor u kojem su se obvezali da neće napadati susjedne narode niti voditi osvajačke ratove, a papa im je obećao da će ih štititi Bog i sv. Petar.
„U to su vrijeme ovi Hrvati imali Porgu za svog arhonta (kneza). Ova zemlja u kojoj su se naselili sami isti Hrvati, bila je u prijašnje vrijeme pod upravom cara Rimljana, pa se zbog toga u zemlji ovih istih Hrvata nalazi palača i hipodromi cara Dioklecijana, još sačuvani u gradu Saloni, blizu grada Splita. Ovi kršteni Hrvati ne žele ratovati protiv tuđih zemalja, izvan granica svoje zemlje, jer su primili neku vrst proročanskog odgovora i zapovijedi rimskoga pape, koji je u vrijeme Heraklija, cara Bizantinaca, poslao svećenike pokrstio ih. To je stoga jer su poslije krštenja Hrvati napravili jedan ugovor, potvrđen njihovim vlastitim rukama i čvrstim obećanjem, i jamstvom u ime svetoga Petra apostola, da oni nikada neće poći protiv neke strane zemlje i s njom ratovati, nego će radije živjeti u miru sa svima koji su voljni jednako tako postupati, i oni su od istoga rimskoga pape primili blagoslov za taj čin, a to je (poruka) ako bi bilo koji stranci pošli u rat protiv zemlje ovih istih Hrvata i nametnuli im rat, tada će moćni Bog ratovati za Hrvate i zaštititi ih, a Petar, Kristov učenik, dat će im pobjedu.”
(De administrando imperio, 31)